Napisano: Torino, 17. maj 1976.
Izvor:''Dichiarazione davanti el tribunale speciale
di Torino rilasciata dai compagni delle Brigate Rosse'', dokument iz 1976,
preveden iz časopisa ''Anarchismo'' 9, Catania, 1976, str. 166-169.
Online verzija: Marksistička internet arhiva (marxists.org)
2006
Transkripcija/HTML: Milan
Đurić / Stevan
Gostojić
Prije svega želimo oružanom revolucionarnom pokretu objasniti značenje ovog procesa i razloga našeg učešća u njemu. Naša odluka da se pojavimo u sudnici ne mijenja ocjene koje smo, s obzirom na ulogu i funkciju buržoaske pravde, već izrekli na drugim mjestima, već naprotiv, teži denuncirati njenu političku upotrebu koju buržoazija u svojim različitim komponentama (od reakcionara do demokrata i revizionista) namjerava provoditi u ovoj odredjenoj političkoj konjunkturi.
U krizi, u trenutku kada je grubo dovedeno u pitanje i samo preživljavanje kapitalističkog režima, za buržoaziju postaje esencijalno eliminisanje suprotnosti koja joj najtemeljitije prijeti, odnosno one frakcije proletarijata koja se već kreće na terenu destrukcije buržoaske države.
I ovaj proces je u funkciji te primarne potrebe buržoazije; ovaj sud ima cilj koji je poprilično ambiciozniji od proste kriminalizacije nekolicine militanata i njihove organizacije.
On nastoji udariti na jednu historijsku tendenciju, stratečki program: oružanu borbu za Komunizam!
No, želeći da ovo bude proces proleterskoj revoluciji, on samim tim sankcionira vlastitu nemogućnost. Ovaj sud se zapravo zavarava da može egzorcizirati oružanu borbu za Komunizam putem terora presuda, budući da ona živi i razvija se u tvornicama, kvartovima, školama i zatvorima – gde god ima proletera.
Svakako, komunistička revolucija prolazi i kroz vaše sudove, ali ne u liku optuženih: Sossi, Di Gennaro i Paolino dell'Anno [A] označili su put, a i za sve druge iste sorte pitanje je samo vremena.
Javno se proglašavamo militantima komunističke organizacije Brigate Rosse, i kao komunistički borci kolektivno i u potpunosti preuzimamo političku odgovornost za svaku njenu prošlu, sadašnju i buduću inicijativu.
Nakon ovoga umanjuje se svaka legalna pretpostavka ovog procesa: ''optuženi'' se nemaju od koga braniti, dok ''tužitelji'' naprotiv moraju braniti kriminalnu antiproletersku praksu sramnog režima koji predstavljaju. Ukoliko treba biti branilaca, oni služe vama, uvažene ''ekselencije''!
Da bismo otklonili svaki nesporazum, opozivamo svojim advokatima mandat za odbranu i pozivamo ih da u slučaju službenog nominiranja odbiju svaku suradnju s vlašću.
Ovim činom namjeravamo prenijeti sukob na zbiljski teren, te stoga revolucionarnim avangardama upućujemo borbenu parolu: Usmjeriti napad na srce države!
Na tački do koje je kriza dospjela, buržoaziji se nameće obavezno opredeljenje, odredjeno strukturnim proturječnostima njene ekonomske baze: ostvariti čvrstu socijalnu kontrolu, destruirajući svaki proleterski otpor, a naročito njegove organizirane forme.
Instrument za vršenje te funkcije je imperijalistička država multinacionala. Politička kriza koja zahvaća buržoaske institucije u ovoj fazi ipak nas ne smije prevariti: ako ona s jedne strane izražava disoluciju ''demokratske države rodjene iz pokreta otpora'', s druge strane upravo ti isti elementi disolucije proizvode antitjela bazirana na principu efikasnosti i vojne restrukturacije cjelokupnog državnog aparata.
Čak i historijski kompromis koji se želi predstaviti kao miroljubiva i reformistička solucija izvan te dijalektike, u mjeri u kojoj se stvaraju uvjeti za njegovu afirmaciju kao projekta vlasti, ne može se otrgnuti od ozbiljenja tog cilja koji je fundamentalan za imperijalističke centrale. U stvari, materijalna baza reformizma svoj najplodniji teren nalazi u ekspanzivnoj fazi kapitalističkog ciklusa, fazi u kojoj buržoazija može redistribuirati jedan dio akumuliranih superprofita za korumpiranje slojeva radničke aristokracije. Oslanjajući se na te materijalne pretpostavke, reformistički agenti rade na modificiranju strukture klasne svijesti proletarijata. Manipulacija se sastoji u skretanju potencijala nasilja akumuliranog u svakom proleteru, u smjeru lažnih ciljeva, bezopasnih za preživljavanje sistema.
U krizi, u momentu u kome slabi ta materijalna baza, proporcijalno se umanjuju i takve mogućnosti manipulacije; stoga rastući proleterski slojevi sagledavaju kapitalistički način proizvodnje u njegovom apsolutnom neprijateljstvu.
U ovoj točki reformizam dolazi u krizu i transformira se u čistu ideologiju: ako ga buržoazija upotrebljava kao posljednju kartu za držanje masa na uzdi, ona to ne čini s očigledno neosnovanom nadom da će uspijeti u svom pokušaju, s ciljem da do maksimuma uspori osvješćavanje proletarijata u pogledu neophodnosti pripremanja za sukob. Kada, u uslovima krize superprodukcije, reformistička injekcija izgubi svoj narkotički efekt, bit će spremno oružje, a sami će ga reformisti okrenuti protiv pobunjenog proletarijata. Stoga ''historijski kompromis'', s onu stranu svoje kolebljivosti i ideoloških ukrasa kojima se pokriva, neizbježno predstavlja rješenje koje je u potpunosti sastavni deo imperijalističke kontrarevolucije.
U najboljem slučaju ''historijski kompromis'' će biti gumeni metak u oružju žbira. No ni o tome ne treba imati iluzija!
Ukoliko je to činjenica, izborne konzultacije od 20. juna su kao jedinu svrhu imale davanje odgovora na pitanje, postavljeno od strane buržoazije, o tome kakva treba biti moguća ravnoteža u ovoj fazi, u svrhu provodjenja njenog projekta preživljavanja. Osim toga, ti izbori prema namjerama buržoazije, trebaju poslužiti vraćanju na teren ''korektne demokratske igre'' onih masovnih napetosti koje se već otvoreno iskazuju u gradjanskom ratu. Proleterski interes je dakle u potpunosti izvan tog dogadjaja: u ovom času, kao nikada ranije, postaje jasno da participirati u izbornoj farsi znači izabrati vlastite dželate. U ovom času takodjer postaje jasno da je u proleterskom interesu zaoštravanje tekućeg gradjanskog rata i njegovotransformiranje u oružanu borbu za Komunizam.
U ovoj fazi oružana borba za Komunizam znači praćenje dviju osnovnih smjernica:
• Usmjeriti napad na srce države!
• Izgraditi jedinstvo revolucionarnog pokreta u Borbenoj partiji!
Ako je država instrument kontrarevolucije, zadatak je revolucionarnih snaga da je razbiju u njenim vitalnim centrima, usmjeravajući napad na sve njene vezivne točke, počevši od direktno prinudnih aparata. Stoga je od prioritetnog značaja okretanje revolucionarne inicijative naročito protiv snaga posebno osnovanih za represiju nad organiziranim revolucionarnim pokretom: od specijalnih sudova, antigerilskih korpusa i državnih lagera, do političkih centrala koje nama upravljaju.
Tko ne razumije strateški značaj tog napada u ovoj fazi, osudjen je na poraz, jer se postavlja van osnovne suprotnosti s kojom se proletarijat danas apsolutno mora suočiti.
Nakon nekoliko godina parcijalnih iskustava na terenu oružane proleterske inicijative mora se uzeti u obzir prisutnost različitih borbenih organizacija. Svaka od njih izražava parcijalne napetosti, više ili manje cjelovite, ali ni jedna nije u stanju da sama predstavlja sveukupnu kompleksnost sukoba. Stoga problem jedinstva revolucionarnog pokreta koji svaki komunistički borac mora duboko osjećati, ne može biti riješen jednostavnom aritmetričkom sumom različitih organizacija. Nameće se politička konfrontacija oko strateškog projekta i principa, koja ubrzano vodi ka dijalektičkom skoku prema jedinstvu oružanog komunističkog pokreta u Borbenoj partiji.
Glavna svrha ove naše deklaracije sastoji se u pozivanju svih oružanih komunističkih organizacija da od ovog procesa naprave priliku za političko-vojnu konfrontaciju i jedinstvo s perspektivom Borbene partije.
Usmjeriti napad na srce države.
Izgraditi jedinstvo oružanog Komunističkog pokreta u Borbenoj partiji.
Oružana borba za Komunizam.
Torino, 17. maj 1976.
BASSI PIETRO,
BERTOLAZZI PIETRO,
BUONAVITA ALFREDO,
CURCIO RENATO,
MAURIZIO FERRARI,
ALBERTO FRANCESCHINI,
GALLINARI PROSPERO,
LINTRAMI ARIALDO,
OGNIBENE ROBERTO,
PAROLI TONINO
[A] Sudac umiješan u zataškavanje ubistava Annamarie Mantini, na koga je 5. Maja 1976. u Rimu izvršen neuspješan atentat.